18 June, 2017

Time For A New Post


Pozdrav dragi moji čitatelji i čitateljice :) 

Eto mene nazad nakon godinu dana. Iako je zadnji post bio u kolovozu prošle godine (koji je sada draftiran) ništa pametno niste od mene čuli od prošlog lipnja pa je vrijeme za update.

Tada sam smatrala da je ovom blogu došao kraj ali svako toliko bi me uhvatila želja da napišem neki post pa sam napokon odlučila vratiti se mom dragom starom blogu koji me trpio godinama. Započela sam novi blog sa mišlju da ga ograničim samo na tech stvari i da mi bude više kao neka poslovna stranica no na kraju, kako sam napravila svoju službenu web stranicu i uz twitter na kojem sheram tech stvari i upoznajem ljude iz web dev branše, taj blog mi više nije potreban. Kako sam se zadnjih godinu dana okružila svime što ima veze sa web developmentom, nekad mi fali kutak gdje mogu pisati o kjut olovkama ili novoj maskari ili dobroj knjizi koju sam pročitala - moj svaštarski kutak. I gdje da se okrenem nego ovom blogu :)

Pa krenimo s dogodovštinama - za vas koji ste pratili moj tech blog, vi većinu ovoga već znate ali ne želim imati rupu na blogu od godinu dana i onda početi trabunjati o nečem što se čini totalno random pa da ponovim.

Nakon što je završila edukacija u Algebri, položila sam svoj završni test i riješila završni rad bez ikakvih problema. Malo iza toga, nazvali su me iz Algebre s ponudom za stručnu praksu od dva tjedna. Prakse su dijelili najboljim polaznicima iz svih grupa a sistem im je izgleda da ponude listu ljudi različitim firmama pa tko nas pozove. 

Prva firma koja me pozvala je ispala totalno bezveze - nisu tražili praktikanta kojeg će oni nešto naučiti već nekog tko bi im valjda trebao srediti njihovu web stranicu za đabe u ta dva tjedna. Kad sam skužila cijelu situaciju, vidjela kako ja nikakve koristi neću imati od te prakse (firma se ne bavi niti planira baviti web developmentom, dakle nemaju mogući posao za mene kasnije) zahvalila sam im se i otišla doma nakon četiri dana. U ta četiri dana sam ja onom liku koji je meni trebao bit mentor objašnjavala kako Bootstrap radi i kako se radi responzivni dizajn a on je meni govorio kako nikada neću pronaći posao koji je samo front-end web development (iako je internet pun oglasa za baš to radno mjesto u Zagrebu). 

Taj dan kada sam došla doma sam dobila ponudu za drugu praksu. Ovaj put firma je bila baš web dev firma što mi se svidjelo. Poslali su mi test (zvali su nas troje iz moje front-end grupe ali nisu mogli svih troje primiti pa od tud test), nakon toga sam bila pozvana na razgovor (baš na moj rođendan) i dobila sam praksu. Sam početak prakse se malo otegao - prvo je trebala bit u veljači a na kraju je počela krajem travnja. No sama praksa je bila odlična, mentor mi je bio jedan super lik, svašta sam naučila u ta dva tjedna. Sam kraj je bio malo meh - prvo nam je bilo rečeno ako budemo ok na praksi (bilo nas je dvoje, ja za front-end i jedna cura za back-end) postoji i mogućnost da se produži, zadnji dan sam dobila novi projekt koji je trebao trajati minimalno tjedan dana, koliko sam čula od drugih moj mentor je bio jako zadovoljan s mojim radom ali, nekih pol sata nakon što sam dobila novi projekt, šef je javio da trenutno neće uzimati interne niti juniore i to je bilo to. No nema veze, bilo mi je super i definitivno produbilo moju želju da se i dalje bavim web developmentom.

U tom razdoblju između kraja tečaja i danas, položila sam još par certifikata, trenutno radim na još tri i svaki dan učim nešto novo i zabavljam se sa hrpetinom sveg tog što je potrebno naučiti da bi postao junior front-ender. S jedne strane je malo zastrašujuće, s druge guram pa što bude. Prvi plan mi je bio ne javljati se na oglase za posao do jeseni, ljeto je uglavnom rezervirano za studentske prakse pa sam mislila da tu neće biti mjesta za mene, no neki dan je iskočio oglas koji mi se činio zanimljiv pa rekoh idem se javiti, ništa ne gubim.

Sutra idem na razgovor za posao. 

Znam da ne zvuči puno za godinu dana izbivanja, ali dosta toga je dugo trajalo - prvo edukacija koja je trajala cijeli sedmi i deveti mjesec (osmi je bio godišnji), pa onda mjesec dana do prve prakse, pa čekanje druge prakse, pa onda još čekanja do druge prakse :) Između toga ugurajte sate buljenja u kod, učenje stvari za koje do tad još nikad nisam ni čula, polaganje certifikata, biranje pravog puta učenja između tone materijala.. Nakupi se to. 

I evo me tu gdje jesam - malo više od godinu dana nakon što sam se počela s promjenom karijere, godinu dana od kad sam službeno počela s učenjem, čekam svoj prvi službeni web dev intervju za posao. Živci rade iako znam da je vjerojatnost da dobiješ posao s prvom zamolbom jednaka nuli - nemam pojma što me sve mogu pitati na razgovoru za posao, tu je toliko materijala i toliko smjerova u kojima taj razgovor može krenuti da me glava zaboli samo kad pomislim. Da vam dočaram, stavit ću sliku smjernica po kojoj se uče stvari za front-end web developera u 2017-oj.


Uf :) Imam kopiju ove slike na koju si stavljam točke kako što naučim i pomalo počinje ličiti na bubamaru :)  

Toliko od mene za danas, dovoljno za jedan povratnički post, tipkamo se/čitamo se uskoro! 

28 June, 2016

Last Month or So

U zadnje vrijeme kad god pomislim na svoj blog kotrljaju mi se po glavi oni grmovi ko u vesternima..


Nakon pet godina pisanja, čini mi se da sam već sve teme prevrtila i makar volim pisati i volim ovaj blog, ne znam o čemu pisati a da ne vrtim opet jedno te isto. Do toga je došlo da sam čak razmišljala da započnem neki novi divlji tematski blog ali me strah koliko bi mene dugo držala jedna tema.

Vjerujem da svi blogeri prolaze kroz ovu fazu, puno blogova sam gledala kako nastaju i nestaju u ovih pet godina i još uvijek se donekle borim za svoj, makar pisala samo za sebe. Stvarno bi mi se nešto veliko trebalo dogoditi da me inspirira na pisanje kao one prve godine kada sam krenula za ozbiljno pisati postove.


No dosta filozofije, piši ak imaš o čem, nemoj ak nemaš, jel tako?

Pa da vas updejtam što se novog zbivalo u zadnjih dva mjeseca. Algebra je imala natječaj za besplatnu edukaciju na koju sam se prijavila i prošla testiranje. Imali su stvarno dobru ponudu i jedna od edukacija je bila ovo s čim se ja igram već od početka godine - web development. Moj smjer se zove Web programer - stručnjak za razvoj web sučelja i za sad mi se ful sviđa. Još nismo došli do dijela koji ne znam ali predavač je super tako da se nadam da će biti jednako zanimljivo i kad dođemo do onog dijela na kojem sam trenutno.

Rekli su nam da se prijavilo preko 800 ljudi a primljeno je nas 200 na 13 različitih edukacija koja će trajati do rujna. Ovo mi je stvarno došlo kao sjekira u med jer sam baš kukala kako mi je dosadno stalno biti doma a opet, voljela bih nastaviti učiti ovo jer mi je zanimljivo - kad ono, evo besplatnog tečaja :)


Ostalo je sve po starom, vrućina stisla pa sad kukam kad će hladnije, kad je bilo hladnije kukala sam kad će toplo - svake godine isto. Već i sami znate da je meni najljepši dio ljeta to što jesen dolazi nakon nje :)

Toliko za danas, a vjerojatno i za idućih mjesec dana osim ako me ne lupi neka luda inspiracija pa vas krenem davit s postovima :)

02 May, 2016

Putne Gliste

Čim grane prvo sunce uhvate nas putne gliste. D je pronašao neki put u Graz i tvornicu čokolade, ali na kraju su taj put otkazali pa smo posegnuli za starom dobrom metodom - booking.com i DIY putovanjima :)

Di ćemo, kud ćemo - ajmo na Bled. Ali na Bledu smo već bili pa smo odlučili skitnju produžiti do Austrije. Muž uzeo petak slobodno i ajmo! Prognoza vremena je bila kiša tri dana ali na sreću ispalo je drugačije.

Kako je apartman u kojem smo prošli put bili na Bledu bio zauzet, bookirali smo apartman u Radovljici. Radovljica je mali grad pored Bleda i drago mi je da smo ga otkrili jer je stvarno kjut, ima prekrasan stari centar, divan pogled na okolne planine i najbolje lignje ever :)

(klik na ovu za veću sliku)






Bled je meni i dalje prekrasan, baš zen za dušu. Ovaj put smo ulovili kremšnite po kojima su poznati i stvarno su odlične! 




Petak smo proveli na Bledu i u Radovljici, vrijeme je bilo prekrasno, sunčano, ma taman. U subotu smo ustali rano ujutro i zaputili se ka Austriji. Prva postaja je bio Villach.

(obvezni kap'ćino prije polaska)





Sad sam vidjela Dravu i iz nekog drugog kuta. I kakva bi to Drava bila da nema grafit patke ispod dravskog mosta xD U Villachu se nismo nešto dugo zadržali jer nam je cilj puta bio Klagenfurt i Minimundus. Taman kad smo stigli, stiglo je i jedno 4-5 autobusa iz hrvatske pa je na ulazu bila ogromna gužva. No, ništa zato, pronašla ja već ranije da se pored Minimundusa nalazi Europapark pa smo prvo tamo proskitali, popili kavu, mlatretirali patke :)








Park je ful lijep i iako je na sve strane bilo ostataka snijega, vrijeme je bilo divno, toplo, sunčano.. Kada smo nakon cca sat vremena došli nanovo do ulaza u Minimundus, gužva se razišla i mogli smo odmah unutra.














Sva sreća da je vrijeme bilo kakvo je jer je većina minijatura na otvorenom, mali dio se nalazi unutar zgrade i to samo modeli brodova, vlakova i slično.. Po cijelom parku se nalaze klupice za odmor, minijaturni vlakovi se voze u krug a mene je oduševio ovaj starinski iz kojeg je izlazio dim :) Ful simpatično za vidjeti :) Nakon Minimundusa smo se odvezli do centra gdje smo naletjeli u valjda najskuplju podzemnu garažu - 3,90€ 45min. No to je bilo dovoljno da pogledamo centar, popijemo kavu i pobjegnemo prije 46-e minute :)


Na putu prema Bledu je bilo tako vruće da sam ja u autu sjedila u haljini bez rukava! Navečer nam je vlasnik apartmana (koji nam je na dolazu savjetovao kuda je najbolje ići, gdje je najbolja klopa u gradu i još sto stvari) rekao da se taj dan održavaju krijesovi na Bledu povodom prvog maja, pa bi mogli to otići pogledati. Kako je put uključivao traženje žičare i slično a nas dvoje smo već bili krepani od hodanja, mi smo se penzionerski smjestili kraj jezera i gledali patke kako plutaju i kako je dvorac na brdu divno osvijetljen. I tad se na brdu upalio jedan minijaturni krijes!

(ova točka iznad crkve)
Na što sam ja komentirala..


Taj dan smo odlučili da ćemo u nedjelju ipak doma odmah ujutro da se D uspije odmoriti od tog silnog vozanja i vrijeme je reklo oke :) 

Nedjelja ujutro:


Kiša je padala cijelim putem do doma, i evo, još uvijek je tako bezvezno vrijeme ali mi smo se super proveli i vrijeme nam je bilo odlično ta dva dana tako da nek sad pada, ako baš mora :)

Do idućeg skitanja, pozdravljaju vas Misty & D :)